Prijelomna 1990.

Političke promjene i zbivanja u Hrvatskoj koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina odrazile su se i na rad oriovačkog kulturno-umjetničkog društva koje će na skupštini društva održanoj u rujnu 1990. promijeniti ime i nazvati se po znamenitom oriovačkom ilircu i etnografu Luki Iliću Oriovčaninu. Istom se prilikom mijenja i predsjedništvo: na čelu je Marica Jurić, tajnica Marija Franić, član predsjedništva Mato Tustanić. Za stručnog voditelja dolazi Ivan (Moca) Možar koji postavlja dvije nove koreografije: splitskih i makedonskih plesova. Uz njega s folklornom sekcijom počinje raditi Zdravko Pandurić. Osim folklorne sekcije i tamburaškkog sastava, u KUD-u se osniva i tamburaški orkestar kojega vodi Neno Seletković te pjevački zbor pod vodstvom Jelene Grozdanović.

Po prvi put u svojoj povijesti KUD organizira božićni koncert, a članice nastupaju u najsvečanijim nošnjama: svila, brokat, samt, zlatare.

U travnju 1991. KUD „Luka Ilić Oriovčanin“ održao je svoj godišnji koncert. Veliko kolo koje su na cesti pred crkvom sv. Emerika zaplesali članovi društva podsjećajući na tradiciju igranja kola nakon nedjeljne mise i blagdanima, snimala je Hrvatska televizija. Dva mjeseca kasnije društvo se uključilo u proslavu stogodišnjice djelovanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Oriovac. Članovi KUD-a sudjeluju u organizaciji proslave te izvode folklorni program.
Uvjeti za rad postaju teži, dio članstva odlazi u obranu Hrvatske, no oriovački KUD usprkos tome nastupa na Smotri folklora u Slavonskom Brodu te ponovo organizira božićni koncert.

Ništa lakše nije ni ratne 1992. Dio članova uključen je u Hrvatsku vojsku, dio angažiran u prihvatu izbjeglih i prognanih te humanitarnom radu. Zbog rata bilo je malo prilika za nastupe i putovanja, no poziv na 25. međunarodnu smotru folklora u Zagrebu prihvaćen je s velikim zadovoljstvom i ponosom. Nastup na ovoj uglednoj priredbi visoke stručne razine KUD „Luka Ilić Oriovčanin“ iskoristio je da bi pokazao bogatstvo oriovačke nošnje i djelić folklorne tradicije koju je sačuvao kroz svoj rad, ali i ponos i inat Slavonaca koji nisu klonuli duhom. Na žalost, dan nakon povratka s ovog velikog nastupa u Zagrebu bombardirana je i zapaljena tvornica „Oriolik“ u kojoj su radili brojni Oriovčani i stanovnici mjesta u bližoj i daljoj okolici.

Iako se stanje donekle normaliziralo 1993., prilika za nastupe bilo je daleko manje te članovi KUD-a „Luka Ilić-Oriovčanin“ uspijevaju nastupiti tek u četiri obližnja mjesta i, koncem godine, organiziraju božićni koncert u Oriovcu. Za voditelja folklorne skupine postavljen je Zdravko Pandurić. S predsjednicom Marijom Jurić Zdravko Pandurić nastoji ponovno prikupiti nošnje koje su bile na čuvanju kod članova, od kojih su neki sada prestali raditi u društvu, kupuju se nove nošnje i tambure. Uz redovite božićne koncerte i novogodišnje zabave te nastupe društva u drugim mjestima posljednje desetljeće 20. stoljeća bit će obilježeno nastupima Oriovčana na brojnim priredbama i smotrama (uz „Brodsko kolo“ i „Đakovačke vezove“, neizostavni su „Lužansko čijalo“ u Lužanima, „Stupnička berba grožđa“ u Brodskom Stupniku, „Ižimača“ u Beravcima, u Batrini kod KUD-a „Šokadija“, na Smotri pučkih pjevačkih skupina u Donjoj Bebrini, zatim nastupi u Zagrebu, Sunji, Orahovici, Kutini, Otoku, Nijemcima, Omišu…), a pokreće se i pokladna povorka u Oriovcu „Oriovački fašingari“.

Veliku zabavu u društvenom domu u Oriovcu KUD organizira u veljači 1994. Uz tamburaški sastav „Oriovačke kune“, koji je ponikao iz KUD-a, nastupio je Šima Jovanovac. Dva mjeseca kasnije KUD osniva i dramsku sekciju. Pod vodstvom Mladena Vidmara sekcija je uvježbala dramski komad slavonskog pisca Joze Ivakića „Inoče“ koji su uspješno i pred brojnom publikom izvali dva puta. Društvo uspijeva otići na nekoliko jednodnevnih gostovanja u Hrvatskoj te organizira, sada već tradicionalni, božićni koncert.

KUD „Luka Ilić Oriovčanin“ je godine 1995. nešto aktivniji. U ožujku opet priređuju zabavu na kojoj svira TS „Oriovačke kune“, slijede nastupi na „Brodskom kolu“, „Đakovačkim vezovima“ te nekoliko manjih nastupa u Hrvatskoj. Posebno će ostati upamćen nastup u đakovačkoj katedrali gdje su članovi KUD-a otpjevali tri duhovne pjesme posvećene svecima zaštitnicima župne crkve sv. Emerika.
Takav se tempo nastavlja do 1999. godine. Ne propušta se sudjelovanje na, sada već županijskoj, Smotri folklora „Brodsko kolo“ i njegovim sve raznovrsnijim priredbama. Međutim, 1998. društvo raspolaže sa sve manje sredstava te je kontinuitet nastupa i putovanja sve teže održati. Tako je KUD „Luka Ilić Oriovčanin“ 1999. prikupio snage za samo jedan nastup, na središnjoj priredbi Smotre folklora Brodsko-posavske županije„Brodsko kolo“. U 2000. godini sekcije prestaju s radom, samo je predsjedništvo obavljalo nužne administrativne poslove.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *